Jednodnevni izlet Marijanska svetišta u Zagorju

Marija Bistrica – Marija Bistrica očarava svakog posjetitelja. Bez obzira na vjeru, mjesto odiše zagorskom dobrodošlicom i smirenošću zagorskih brega. Iako je već ranije bila spomenuta kao velikaški posjed Bistrica, ovo mjesto dobiva na svojem značenju dolaskom čudotvornog kipa s Vinskog vrha. Dolaskom sve više vjernika u Bistricu, gradi se veća crkva i mjesto se razvija. Čudotvorni drveni kip nema umjetničku vrijednost, ali njegova vrijednost za vjernike je neizreciva. Negra sum sed Formosa – Crna sam ali sam divna savršeno opisuje ovaj kip koji privlači svom snagom. Marija Bistrica nalazi se i na svjetskim kartama poznavatelja UNESCO baštine. Čak dva obrta nalaze se na UNESCO listi – drvene igračke i licitari.

Lobor – Ovo zagorsko mjesto spominje se već početkom 13. stoljeća kao Castrum Lobor sagrađen kao obrambena gradina koja je štitila tadašnju važnu rutu prema Ptuju. Ime mu potječe od lat. Labaratorium što znači radionica, jer se pretpostavlja da su Rimljani u tom mjestu imali svoje radionice i kamenolome. Trag njihovog boravka su nadgrobni spomenici od kojih se jedan čuva u arheološkom muzeju u Zagrebu. Najposjećenija atrakcija ovog mjesta je svakako hodočasnička crkva Majke Božje Gorske. Arheološki nalazi pokazuju da je već u 5. stoljeću na tom mjestu hram pretvoren u crkvu koja je u sebi imala oktogonalnu krstionicu koja je bila spojena s bazilikom.  Nakon što je ta građevina bila srušena u seobi naroda, u 9. stoljeću gradi se nova crkva. U apsidi te crkve pronađen je grob mlade djevojke koja je vjerojatno bila kćer nekog velikodostojnika ili kneza. Nova predromanička crkva gradi se u u 9. stoljeću i stradava od požara. Gradi se nova crkva tj. samo njeni temelji koji se kasnije koriste za gradnju gotičke crkve koja stoji i danas. U 18. stoljeću crkva je barokizirana. Okolica Lobora bila je inspiracija mnogim piscima a najpoznatije djelo je ‘’Oko Lobora’’ A. G. Matoša.

Belec – ovo malo mjesto u hrvatskom zagorju čuva jedan od najljepših primjeraka barokne umjetnosti u sjevernoj Hrvatskoj. Današnja crkva prvi puta se spominje u 17. stoljeću kao zavjetna kapela posvećena Sv. Mariji koju je dala izgraditi Elizabeta pl. Keglević-Erdody. Prvotna građevina bila je sagrađena u gotičkom stilu, ali je dograđivana kroz punih 100 godina i današnji izgled dobiva početkom 18. stoljeća kad su joj dograđene kapela i sakristija. Uz zapadno pročelje podignut je zvonik i cinktura (zid s kulama). Unutrašnjost crkve je od osobitog značenja jer je je prepun zidnih slika i pozlaćenog drvenog inventara. Unutrašnjost crkve oslikana je od 1740. Do 1742.. Glavni majstor bio je Ivan Ranger s tri pomoćnika pavlina.